Oćevija

Geografija

Oćevija je selo u općini Vareš, u Zeničko-dobojskom kantonu Federacije Bosne i Hercegovine. Nalazi se u planinskom području Zvijezde, otprilike na sredini puta između Vareša i Olova — prema podacima na Wikipediji oko 18 km sjeveroistočno od Vareša i oko 14 km od Krivaje u pravcu Olova. Sam Vareš leži oko 45 km sjeverno od Sarajeva.

Selo leži u dolini kroz koju protiče rječica Oćevica (naziva se i Oćevijica), pritoka Krivaje, na nadmorskoj visini od otprilike 800 do 850 metara. Okolni teren čine krečnjačke padine i šume planine Zvijezde, čiji najviši vrh doseže 1.349 metara. Historijski, do sela se dolazilo makadamskim putem koji prolazi kroz prirodnu pećinu zvanu Stijene — pećina je proširena prije otprilike četrdeset godina kako bi kroz nju mogla proći vozila; do tada je pristup selu bio znatno otežan.

Napomena o izvorima: precizniji geografski podaci (nadmorska visina, udaljenosti) preuzeti su prvenstveno iz enciklopedijskih izvora (Wikipedia, Wikidata), koji se u nekoliko desetina metara/kilometara razlikuju od podataka u pojedinim turističkim tekstovima o selu. Ovdje su navedene vrijednosti koje se međusobno potvrđuju u više izvora.

Historija

Oćevija (ranije poznata i kao Očevlje, odnosno Gornje Očevlje) prvi put se spominje u pisanim izvorima 1485. godine. Prema lokalnoj usmenoj predaji — koju treba shvatiti kao legendu, a ne kao potvrđenu historijsku činjenicu — ime sela potiče od uzvika italijanskog misionara koji je, putujući od Kraljeve Sutjeske i Vareša prema Olovu, na tom mjestu navodno uzviknuo “Oh, che via!” (“Oh, kakav put!”).

Selo je stoljećima poznato po zanatu kovanja željeza pomoću vodene snage. Tri kovačnice (majdana), u vlasništvu porodica Jozeljić, Gogić i Vijačkić, i danas rade na način koji se prenosi generacijama; kovači i istraživači ovaj kontinuitet procjenjuju na nekoliko stoljeća, a pojedini izvori navode raspon od 500 do 800 godina. Voda rijeke Oćevice, dovedena kroz jaz do drvenog mehanizma s malj-čekićima, pokreće kovačke alate, dok se metal zagrijava na drveni ugalj. Kada je 1891. godine u Varešu podignuta prva visoka peć u Bosni i Hercegovini i industrijska proizvodnja željeza istisnula tradicionalne kovačnice u okolini, oćevijske kovačnice su — zahvaljujući izvoru vode koji ne presušuje niti se zimi smrzava — ostale među rijetkima koje su nastavile raditi. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je kovačnice (majdane) u selu Očevlje nacionalnim spomenikom BiH, odlukom sa sjednice održane od 6. do 11. januara 2011. godine.

Stanovništvo Oćevije je tokom posljednjih decenija drastično opalo. Prema popisu iz 1991. godine selo je imalo 389 stanovnika (oko 89% Hrvata), dok je popis iz 2013. godine zabilježio samo 79 stanovnika (86,1% Hrvata, uz manji broj Bošnjaka i osoba koje se nisu nacionalno izjasnile). Ovaj pad prati širi demografski trend cijele općine Vareš, čije je stanovništvo u istom periodu opalo sa 22.203 (1991) na 8.892 (2013). Danas su stanovnici Oćevije uglavnom stariji ljudi i penzioneri, dok su mlađe generacije najvećim dijelom otišle u zapadnoevropske zemlje i Hrvatsku.

Izvori